Kulen
Kulen je vrsta začinjene kobasice, proizvedene po tradicionalnoj recepturi, od usitnjenog svinjskog mesa. Kulen se proizvodi u Vojvodini i Slavoniji. Meso za kulen je bez većih količina masnoća, a ukus uglavnom dosta ljut.
Kulen je za izradu najkomplikovanija kobasica. Meso treba, bez toplotnog tretmana, prevesti iz sirovog u suvo. Zrenje traje oko četiri meseca. I tu je glavni trik. Postoje mnogobrojni recepti za sremski kulen, jer nekada je svaka porodica u Sremu imala neki svoj tajni recept za pripremu istog. Ovaj specijalitet bi trebao da bude što krtiji pa su neki pribegavali i dodavanjem goveđeg mesa, što se smatra ne dozvoljenim s obzirom da je pravi kulen isključivo od čistog svinjskog mesa.
Crvena paprika daje kulenu aromu i boju, dok se od drugih začina koriste crni biber i beli luk. Usitnjeno meso se uglavnom utisne u debelo svinjsko crevo, da bi se dobili komadi prečnika oko 10cm i dužine do oko 30 cm, koji su težine oko 1 kg.
Komadi kulena se suše na dimu posebnih vrsta drveta nekoliko meseci i nakon toga stoje na vazduhu takođe par meseci. Ovaj proces nekada može trajati i do 1 godine. Kada se smesom za kulen pune tanja creva, vreme sušenja i dimljenja je kraće, te se gotov proizvod dobija za kraće vreme. Specijalitet se tradicionalno uobičajeno proizvodi u vreme svinjokolja /klanja svinja/ svake jeseni, u gotovo svim, ako ne i svim seoskim domaćinstvima u Srbiji.
Tokom zime zri, ali se koristi i onaj koji jos nije sasvim osušen, jer je jestiv /iako dosta ljutog ukusa/. Ostaje jestiv i tokom naredne godine, do sledećeg leta i predstavlja pravu poslasticu za gurmane.
Danas se uz domaći kulen često služe sirevi i to stariji kravlji i ovčiji. Gastonomi će odabrati što blaži, kako bi do izražaja došle sve kulenove odlike – sveži kravlji, sa pavlakom ili bez nje, možda s malo belog ili crvenoga luka, te slatke crvene mlevene paprike.